Uh… odakle početi ljudi moji dragi! Dugo me nije bilo. Štaviše ne znam da sam uopće i pisala prošle godine. Hej, kako zvuči ovo daleko, kada kažem prošle godine. A bila je već aktuelna prije samo 9 dana.

Photo by Sasha Kim on Pexels.com

Nisam imala volje pisati, jer sam postala nekakva pasivna, lijena, usporena i potpuno nekreativna. Šta to znači? Da nemam više mašte 🙂 ili možda nešto drugo. U međuvremenu krenula sam se baviti slikanjem, odnosno većinom slikam, ono kad sam baš u banani. A kada nisam? Otkad znam za sebe, uvijek se nešto žalim.

Ovu staru godinu sam ispratila sa “stilom”. Ispovraćala sam sve loše emocije, izbljuvala sve povrede koje sam primila prethodne godinu, ispovraćala svu gorčinu koja mi je nagrizala dušu, sav jed koji sam osjećala zbog sebe i drugih… I pogodite zaspala nakon te burne noći. Toliko sam se urokala da sam bacila peglu. Nije pametno jelda. Ali pravdam se jer je nova godina, pa sam uradila sistemski reset duše i tijela. Možda je tako moralo biti. Ili sam samo pretjerala sa pićem, jer nisam “amater” ili možda to tako dođe sa godinama. Kladim se da nisam prije bila ovako sarkastična. Da, tačno imala sam dozu sarkazma, ali ne ovoliko koliko trenutno ga sama prema sebi imam. Upoznala sam Patricka, pred kraj godine. Kreten naravno. Upoznala sam Alija, ispovraćao se na prvom dateu. Ko je Patrick? Ok, ja mislila moja sudbina. Ono – Corona connecting the people. Odem da se testiram prije puta u Keln i upoznam njega, zamisli, posudi mi 20 eura jer nisu primali kartice i čak me pusti preko reda. Pitam ga je: “Jel, jel si ti rođen u Minhenu?”- Odgovara: “Da, jesam”. “Hej, netipičan si za Njemca, hej još nisi vakcinisan. Wow!”. Kratko popričamo, razmijenimo brojeve, ok na moju inicijativu i dogovorimo se kada se vratim sa puta, idemo na ručak. Tačnije kada se i on vrati iz Meksika, jer je planirao odmor tri sedmice. I tako čujemo se dva-tri puta i zaboravimo jedno na drugo.

Srijeda- četiri sedmice nakon prvog susreta, dolazi poruka sljedećeg sadržaja: “Sutra? Imaš li vremena? Izlazim iz karantene?” Nevjerica, onakav playboy me se ipak sjetio. A doduše zaboravila sam jako bitan detalj reći, da smo mi odmah nakon mog povratka iz Kelna, dogovorili se vidjeti. I naravno Patrick nije imao vremena, jer je prije Mexica trebao za Berlin poslom. Hej, nije da nije imao vremena, nije me želio vidjeti. To mi je kasnije i rekao, da je mislio da je besmisleno izlaziti sa mnom, jer mu nisam djelovala zainteresovano za njega. Tada sam se potpuno ohladila, nakon njegovog hlađenja da budem iskrena. 🙂

I naravno da bismo bili equals onda sam mu rekla nakon poziva da se vidimo, da sam zauzeta sedmicu, jer mi dolazi mama sutra iz Sarajeva. I zapravo to i jeste bila istina. Mama je bila sedam dana, u ponedjeljak smo se zvanično vidjeli. I bilo je geil, što bi rekli Njemci. Preprepredobro. Prezanimljiv lik. Za moj ukus previše samouvjeren. Doduše blijeda kopija moje fiktivne samouvjerenosti. Ali samo fiktivne da naglasim. Da izuzmemo detalje da sam plaćala cijelu noć, jer nisu primali kartice, a čovjek imao samo pet eura, bilo je vrhunski do momenta kada sam ga pozvala kod sebe u stan. Ono, znala sam okay neće biti sexa. Iako je mega privlačan, ali ne mogu protiv svojih principa, mada ne znam koliko je pametno toliko striktno se držati nekih moralnih normi. Ali poslije se pokazalo da je bilo itekako pametno. Popijemo po koju pivu i pita Patra mene: “Jesi li spremna?” Pitam: “Za šta?” “Pa da imamo odnos”- govori. Rekoh mu da može prespavati ako želi, ali na sofi. Na kraju prihvata, ali na kraju krajeva pozovem ga kod sebe u krevet. I zaspimo tako kao dva penzionera, bez ikakve pretjerane akcije. Mislim da se više sjebao kako postoji neko ko može odbiti takvog playboja, inžinjera, mačka sa njemačkim papirima. Tamo neka bijednica iz Bosne itd … Mada da vam budem iskrena spavala sam ukupno dva sata, jer je Patra hrkao kao mahnit. Onda sam skontala, ma ne treba meni to. Ujutro smo se probudili, on otišao kući, ja na posao. Ni muka. Cijeli dan nema poruke. Ok- pomirila sam se, misleći u sebi, samo sex kao i svaki lik. Nije dobio, idemo dalje za iste pare. Kad iznenađenje, tri dana zaredom poruke od njega, ali naravno samouvjerenost na nivou. “Ako želiš da se vidimo, zauzet sam naredne dvije sedmice, ali mogu napraviti ustupak za tebe”- govori. Rekoh mu, ne trebaš praviti ustupke, preživjeću te dvije sedmice. Pogodite, čuli smo se još samo dva puta i nikada više. Lik očito ne podnosi da neko ne trči za njim ili prije da će biti, da je htio samo sex. Mada ne vidim razlog zašto se javljao onda te naredne dane. Zašto je slao poruku za Božić da čestita praznike? Ne kontam cijelu spiku, ali ajde ispovraćala sam i njega 31.12. na 01.01. kao i sve ljude koji su me povrijedili i koje sam možda i ja povrijedila.

Sve promjene poslova, sve loše ljude koje sam srela u 2021., a bilo ih je mnogo. Ali to je valjda život, life rules doesn't know noone. Kako godine idu, sve mi je teže se suočavati sa životnim iskušenjima. Nekada se osjećam kao u onom krugu ruleta, dok kockari bacaju kockicu na broj gdje ću se zaustaviti. Tako nekako sve brzo ide. Promjena posla, problemi, zdravlje, odsustvo porodice i starog socijalnog zivota, hedonizma i sličnog zbog malo više para. Znate 30 godina punim 25-og januara, ali JA JOŠ UVIJEK DEBELO ne znam šta bih htjela od života. ALI STVARNO NE ZNAM!

Voljela bih da dobijem uputstvo kako da živim, da ostvarim nešto što želim. Malo je smiješno da ne možeš definisati svoje želje. Tačnije moja glavna i primarna želja je : Da mi je porodica dobro i ljudi koje volim i ja. Da smo živi i zdravi. Pa da sam zadovoljna poslom koji radim. Do nedavno sam bila, ali kraj godine je završio tako da sam dobila unapređenje bez povišice plaće, koje zapravo znači na standardan posao plus dva nova. Koja inače ne kontam. Novi level, nova borba sa kolegom koji me ne podnosi i sa novim izazovima. Zdravlje standardno varira. Ali dobro je, čim mogu povratiti nije loše valjda.

Ne sjećam se kada sam napisala ovako dug tekst i da li sam ga ikada napisala. Ali tačno imam osjećaj da bih u cugu mogla napisati knjigu, koliko sam puna nekih čudnih emocija. 2021. je bila godina zbližavanja sa Bogom, dok je kraj godine bio bijeg od NJEGA. I opet pad, ali od beton. Toliko jak da mi se ovo malo mozga rasulo. Duša prazna, nezadovoljna, usamljena i potpuno gola. Bez ičega. Džaba ti sve pare svijeta, ljubavi, kada nemaš ljubavi prema sebi. Kako da je imaš prema drugima!?

SRETNA VAM NOVA GODINA LJUDI MOJI DRAGI!