“Što je danas lijep i sunčannnn dan….”

Počeću sa pjesmom, jer mi je takav danas i bio dan. Ustala sam relativno kasno, ljuta opet na sebe jer sam produžila sa spavanjem. Ali zato sam se iskupila tokom dana. 🙂

Služile su me neke pozitivne vibracije, voljela sam sebe najviše i svijet oko sebe. Sunce je izašlo danas baš za mene. 🙂

Ukratko, završila sam poklon za jedan magistarski koji je ove sedmice, provela sam određeno vrijeme sa svojom dječicom u udruženju u kojem volontiram. Šetala sam, voljela sebe, slušala muziku. Generalno spremala stan, čistila, brisala prašinu, usisavala i radila tipične ženske poslove. Pronašla svoju kinder kolekciju koja je stara možda godinu dana, a još tu nisu sve figurice. Ta Kinder jaja su me uvijek radovala i kao dijete i sada kao 24-ogodišnju djevojku. Još uvijek sam ushićena kada trebam da otvorim ovu žutu kutijicu i istovremeno razočarana kada dobijem neku glupu igračkicu. Zato pretežno uvijek kupujem ova ženska kinder jaja, roza za curice. 😀 Da se razumijemo, nisam ja samo luda za kinder jajima, luda sam za sitnicama, paketićima, lego kockicama, knjigama, bojama za crtanje, nakitom, slikama itd…. I kinder slatkišima! Uff…

14516397_1045712345546944_6734564702747818963_n

Uživala u toploj kupki dok sam slušala 2Cellos. Potom, od mojih kremica, čitav stan je zamirisao kao neki turski hamam ili neki deluxe kozmetički salon. Uživala sam u večerici, salati, limunadi i voćnoj salati. A gledajući film, debljala sam se uz nezdravu klopu, jer kakvo je kino bez grickalica i slatkog. Mada je ovo kućno kino, pa budu XXL porcije.

S obzirom da su mi se izjalovili planovi za večeras, uživala sam gledajući neki prepreromantični film, tipa “Notebook”, tačnije isto je scenarista ako me sjećanje dobro služi. Film se zove “Dear John”. Moja topla preporuka za sve koji vole takvu vrstu filmova. Ja nisam neki ljubitelj, ali u ovom sam istinski uživala. Kada bi ga recenzirala, sve bi stalo u jednu rečenicu:

Nevjerovatna količina ljubavi, uzbuđenja, dramaturgije i radnje.

Glavni likovi su momak i djevojka koji se upoznaju na odmoru. Ona studentica, konzervativna, tradicionalna i dobra djevojka. On- vojnik, onaj pravi o kojima smo pretežno svi maštali kao djevojčice, sa mišićima, zanosnim osmijehom i prgavim “mangluplukom”. Čitava radnja polazi sasvim spontano od toga da se oni upoznaju sasvim slučajno, ostaju u vezi 2 sedmice. I onda emotivno razilaženje uz obećanje da će pisati pisma. O svemu, detaljima, stvarima  koje se dešavaju, novostima i ljudima koje sreću. U čitavom filmu fokus je i na ocu od glavnog lika. Koji se bavi sakupljanjem kovanog novca. I koji ima neizražen autistični poremećaj. Fokus je i na još jednom djetetu koje ima autizam, a čiji je otac prijatelj od glavne glumice. Radnja je isprepletena , ali jako dobro zamišljena. Vojnik je dao sve od sebe da ta veza opstane takva kakva jeste. Pisma su stizala i sa njegove i njene strane… A onda odjednom zatišje. Kraj i nije happy end, kao što smo naučili u ovako romantičnim bajkama. 🙂 Ne želim kraj otkrivati, ukoliko se neko od vas odluči da pogleda ovaj film.

Laku noć vam i lijepe snove želim!