“Pazi djevojko- klizavo je”- povikah mi neka starija gospođa danas, dok sam išla po cigarete… Vidite- desilo se još nekih par sitnica, koje su mi dokazale da ljudstvo još uvijek postoji, ali nema šanse da se sjetim … Mozak mi je ugašen, očito na offu.

leptir-acb3e9b80c8804139e450c95ffc11306_view_article_new

Već dvije sedmice, lažem samu sebe uredno, kako ću da napišem neki pametni tekst. Ne ide to kad ja hoću, nego kad se desi. Svašta ima novog, a u biti nema ničega. Sem ravne linije. Neću da pišem o sebi. Jebe se meni za mene. U velikom sam haosu, anarhičnom sistemu u glavi, da bi mogla slojevito pisati o tome šta mi se dešava. Ali volim ja ovaj haos. Nekako mi je lakše funkcionisati, kada nemam vremena da se počešljam kako treba…

Skupi su današnji osmijesi… Ove godine sam se zarekla da ću da se smijem sve više, veselim, manje razmišljam, budem više glupa, a manje lajava…

Kako mi ide? Pa nije loše. 

Upravila sam se pravo, kao konj. Nema širih vidika… Drago mi je kada mi se jave ljude, pa me iznenade porukom. Shvatim da ima onih koji misle na mene, kojima sam još uvijek draga i eto žele naprosto da me vide. Još mi je ljepše kada mi se neko osmjehne, tek onako, pa mi popravi ove mutne, snježne, dosadne dane… Ili kada mi ljudi kažu kako sam vedra, energična i kako zračim! Posljednje vrijeme mi se pretežno ljudi zahvaljuju na mojoj energiji. A onda shvatim ,da sam toliko u mašini, da sam baš ona “a zar nije štos životu razbiti nos”– doduše to bude tek na momenat, da se osjetim živom.

Sve manje se zamaram politikom, ne tražim drugi posao, kao da sam se pomirila da ću ovdje raditi duže vrijeme… Ne jer sam pasivna, ali sam zapela raditi u smislu, da bi “istovarila” ove misli koje me muče i proganjaju. U ovoj godini sam čista. Od suvišnih ljudi, teških priča, loših okolnosti koliko toliko. Pretežno sam sama sa sobom. Međ’ svijetom. Međ’ ljudima. Za devet dana punim oficijalno svoju 25-u godinu. Ne smatram rođendan danom za slaviti. Već posljednjih 10 godina. Ne jer nemam dječijeg u sebi, nego sam postala realni djevojčurak, koji shvata da svijet propada i sa rođendanima i bez rođendana. Da svakodnevno ljudi umiru, dok neki od nas pušu u svjećice i bacaju hranu u kantu za otpatke, jer je prenoćila… Koliko god da patetično zvučalo. Tako je. Nažalost.

Za ovaj rođendan ću poželjeti da budem šarena, vesela, hrabra, da letim kao leptir, a bodem kao pčela 🙂  I da budem iskrena prema sebi samoj, a onda i prema drugima!

 

Advertisements