25a9363c7ae36a9073c0d8bf245d14ca

Oficijalno mislim da ću uzeti duboku pauzu od muškog roda. Nisam rezignirana, možda bolje rečeno bijesna od muških izroda, koji su evoluirali na takav način da su su se sjedinili sa govnima i postali neki mutanti.

Iz prve rečenice, da se zaključiti da će ovo biti neki bijesan tekst. Neće.

Posljednje vrijeme zamijećujem kako neki dripac od 60+ odmjeri od dupeta do sisa neku balavicu od 13/14. I to mi je gnusno. Posljednjih par dana mnogo obraćam pažnju na to. Sjedim sa muškim prijateljima, kojima je tema pretežno oko sexa.

“Jel jebeš šta?”

“Ne jebe, zato je nervozan…”

“Valja li čemu ta jaranica, hoće li biti šta…?”

“Ma dobra p..ka baš, sise, guzice, top, ali prošlo pola Saraj'va kroz nju. Ali i ja bih, ne bih se bunio…”

I tako  krenem analizirati ustvari ovaj naš balkanski sindrom, koji ženi ne smije ništa oprostiti. Ali muškima da. Kaže mi drugarica neki dan:

“Gdje ćeš se ti javiti bona prva liku, jesi li ti normalna?”

A što je najtužnije, ona je dobra u duši, ali nije “liberalnih” nazora, jeste ali u okviru svoja četiri zida pretpostavljam. Žene sa ovih prostora su jako ograničene, primitivne i zatvorene. Zato što sam žena i znam šta govorim.

sex-and-the-city-quotes-men-women

Svaka gleda da se jebe, a da joj ne uđe. 

Ustvari fine žene sa ovih prostora većinom su jako mudre. Svaka bi situiranog, materijalno potkovanog, a i lijepog. Skoro svaka, da ne bude generalizacije. Ja skromno nađem lijepog kokuza pretežno, koji me jebe u ovo malo mozga što imam. Vodim se onom starom:

“Vjerujem u ljubav, za nju dajem sve…” 

To i jeste problem nas samaca, mada meni samoća ne smeta. Ponekada da. Ovo vjerovatno sama sebe ubjeđujem u tu istinu koju želim vjerovati ili vjerujem. Nebitno.

Muškarcima se oprašta što su kurvari. Žene opraštaju što ih varaju, zato što vole, zato što možda se iskupljuje dobrim poklonima ili novcem ili zato što ne znaju za bolje. Žene šute jer se plaše govoriti. Boje se iskočiti iz kolosijeka koji su nam okrenuli i nametnuli. Ja nisam feministkinja, mada se borim za rodnu ravnopravnost. Ja sam samo realna. Priđem kada mi se neko sviđa i kažem mu: “Sviđaš mi se, jesi za piće”? Ne zato jer sam jadna, nego zato što imam jedan život, što me boli neka stvar šta će ljudi reći i jednostavno probam. I dosad baš i nisam gubila. Mada više meni prilaze, ali nisam izložena stereotipu gdje čekam da frajer priđe. Jer nekad samo izigrava frajera. A možda sam ja i veći frajer od pola njih. Laf. Malo je šmekera danas. Sve su to obični napirlitaneri jaki na riječima.

213836eaafa79f7e594f1f5d59b4906d--best-quotes-awesome-quotes

Neku noć sjedimo u kafani, pjanska i tako oko dva, dođe mi neka luda, gdje kažem drugarici. Nazovi Kolina i reci da ima pozdrav od mene. Još jedino sam ja pila prirodni sok od jabuke, pa šta bi bilo kao nekad da stresem bokal rakije i popijem par piva? I zovne ga ova moja lujka, ismije se, postavi par nekih prebrutalno smiješnih pitanja. Mada, to je nama bila zajebancija, prvoj meni, jer sam poravnila što se tiče Kolina, prekrižila ga i nastavila dalje. Međutim ovaj primitivac se jako uvrijedio, isklišeirani Balkanac i blokirao me na svemu mogućem. I pazi sudbine, sretnem ga preksinoć. Naletimo na njega pet do šest puta. Prvi put je bila slučajnost, a ostali putevi su bili izrežirani kao provokacija.

Što kažu: “Kad neće Muhamed brdo, brdo će Muhamedu.”

Lik me izignorisao uspješno svaki put, ali i ja njega… Doduše vraški sam se svaki put nasmijala kada sam ga vidjela. Jer mi je bilo smiješno, da lik s kojim sam bila oduševljena, doduše jer sam nasjela na sve te priče kao mahnito žensko, može biti takav ograničeni primitivac mozga amebe. Ne znam, možda sam ja budala ili se družim samo sa budalama, ali mi smo uvijek znali našiti zajebanciju. Odnosno, kada bi se neko šprdao sa nama ili drugima, samo smo nastavljali. I ja sam to iks puta radila. Doduše… Nikad ne polazi od toga kako bih ti. Nakon te “potjere”, željela sam mu prići i reći: “Slušaj stari, valjda te majka naučila osnovama kulture.” Ali sam shvatila da neki ljudi naprosto nisu vrijedni zajebancije i po prvi put u životu blokirala nečiji broj na svim mogućim mrežama i obrisala ga. Doduše, budimo iskreni, ego mi je malo spustio i uvrijedio. Ali, ego će nadoći, a on pameti nikad. Kao ni ja do para.

0bfa99d83be3e5093b18651302c50d32--city-quotes-movie-quotes

Ne sekiram se. Naći će on neku finu, neću kučku, a ni kurvu. Neku koja će da sluša i rinta.

Svi ti likovi koji kao dobro izgledaju i prosipaju priču da žele finu djevojku, moralnu, čednu, poštenu, obično jebu one dobre u krevetu. Simpatično vitke, graciozno pokretne da mu znaju uzbuditi maštu do te mjere, da doživi erekciju, a ona nije ni počela sa svim svojim umijećima. Vole oni dodirnuti, pogledati, platiti i provozati. Sve da im se poda ta fina. Koje poslije nazivaju kučkama, kurvama i slično…

Ne znam kako ove prave kurve stignu na red od poštenih? Ali nebitno. Bitno je da kad dođe hoće finu, moralnu, čednu i poštenu. Onu ograničenu, koja nije nikad prva prišla, koja nije poslala poruke prve, a možda da jeste sve bi bilo drugačije. Ona kojoj je mama rekla da ne daje prvih godinu dana, da se čuva i pazi. Onu koja je imala izlaz do 22 h, pa poludila u 25-oj, pa mu dala nakon drugog puta, jer je dugo čekala. Ona koja kalkuliše kad će udaja, šta radi, vozi i jel situiran? Te mudre znaju, one čekaju da naprave pravi potez i one su fine… A kurve se daju, za užitak, za strast, možda za koje piće, stan, paru, a na kraju ostanu samo kurve. A ove fine se udaju, udome sa svojim umom koji je generisan na ograničeni, limitirani doseg da pojmi da žena treba da se ponaša kako se osjeća.  A onda nakon izvjesnog perioda se zasite rutine, pa kurvar nađe neku novu. Mlađu, bolju… I ona oprosti. A njoj se to ne bi moglo oprostiti.

Kada bi žene bile ko muškarci, mnogo manje bi razmišljale, mnogo više bi bile sretnije. Ne bi bile kučke. Bile bi kurvari, oni prvoklasni.

Zato živjele kučke, a i kurvari!

U fazonu sam nekom romantičnom, dok kiša rominja, Cohen svira.


 

Advertisements