Prethodna dva-tri dana sam se osjećala kao na onoj brzoj traci u nekom tržnom centru.

Zašto?

Odmah da se ogradim, ne žalim se. Štaviše jako sam sretna! Jučer sam uživala sa prijateljima čitav dan, od ručka- slasnih buredžika u Forinu sa bijelim lukom ( uh- kad bi se odselila iz Bosne i Hercegovine, mislim da bi mi hrana najviše i nedostajala. Veliki sam gurman, debela, ali sretna 🙂 Kod nas se takvi nazivaju “poguzije”. ) Poslije buredžika, neizostavni kolači u Chipasu, a onda dnevna kafica i ispovijest zvana “Njemačka”. 😀 Komentar na to sve bio je : “Neka si se ti nama vratila, nije da se radujemo što nije bilo onako kako si zamislila, ali neka tebe nama”. Kafa puna smijeha, razgovora, komentara oko izbora, posla, sudbine ili ti nafake.

Dolazak kući. Presvlačenje. I opet piće sa mojim prijateljem Tarikom, koji je gradio karijeru u Njemačkoj nepuna tri mjeseca i vratio se u Sarajevo, jer kako kaže ne može bez Želje, porodice i društva. Ma čovječe ne može bez Sarajeva. Jučer sam poslala aplikaciju za posao, da se nadam – i nisam baš- ali ajde, bitno je probati. Šta znaš kad će izaći tvoji brojevi i kad će te pogoditi šamar sreće.

Kod nas velika gungula oko izbora. U mojoj mahali, renoviraju parkove, biciklističke staze i lažu narod kako će biti bolje. Danas pročitah ( parafraziram-da se odmah ogradim ) “Jedino u Bosni i Hercegovini ljudi sa fakultetom ljepe i dijele plakate ljudi sa osnovnom školom”.

E živa istina. Sad to je već amfibolično. Postavlja se pitanje: “Dal’ se smijat’ ili plakat‘?

Glavno pitanje posljednjih mjesec dana je oko referenduma u RS, da li će 9. januar se slaviti kao praznik Republike Srpske?  A ostali problemi lagano pod tepih, onom kožnom debelom čizmom nagurati svo smeće ispod da gosti ne vide. E tako ti ga dođe, strana tijela koja su involvirana u ovu našu fildžan državu ne smiju vidjeti šta se dešava i ako su sami saučesnici u zločinu koji se radi godinama nad narodom ove države. Lijepu mi državu imamo, možda i najljepšu, najduhovniju, najgostoprimljiviju, ali jebiga vode nas krivi ljudi.

A ko je kriv? Krivi smo mi.

nacionalizam-ubija-1

Taksativno: – država koja je najbogatija vodom u Evropi. Paradoks: mi uvozimo vodu;- gdje postoji više fakulteta, nego preduzeća. Ovo je već pod navodnicima, ali ti ga tako dođe.; -država koja je dobila nakon rata više donacija nego Njemačka poslije II svjetskog rata, a “para nema, maca pojela jezik”; država koja ima uređenje monarhije, samo svi šute o tome; gdje svi pljuju vlast, a godinama biraju iste, jer dobiju 30 KM za taj isti glas. Jebiga trebaju pare; država u kojoj radiš za dž, jer ne možeš steći iskustvo preko mizerno plaćenog pripravničkog; država u kojoj ne možeš naći posao ako nisi bratić, sestrić nekog na poziciji, ako nemaš tzv. “štelu” ili ne poguraš malo šta sa plavom kovertom. Ili ono glavno nisi u vladajućoj partiji.- država gdje ne smiješ izraziti svoj stav, jer ako kažeš, onda bude : “Ne možeš tako, ti si naš”… i tako unedogled. Mogla bi pisati do sutra, koliko sam puna gnjeva. Ali isto tako iako sam magistar politolog, ne volim da pišem tekstove na tu temu. Ne zato što ne znam, nego se bojim da bi visila 24/7  i pljuvala danonoćno nas magarce koji to dopuštamo da nam rade godinama.

-Država u kojoj je samo prošle godine 80.000 mladih napustilo domove i otišlo tražiti sreću u Njemačku ili druge evropske zemlje.

Ja nisam ničija. Ja sam svoja, samo svoja. Bosanka i Hercegovka. Boldiram opet. Samo sam svoja. Nikakva partija, nikakva tuđa ideologija. Vlastiti moji ideali. Šarlatanski, maštoviti, idealistički bez imalo pežorativnog u smislu ovoga što se nama događa. Duh djeteta, iako ponekad misli odrasle žene.

Volim ovu državu, ma koliko me god ljutila i koliko je god pljuvala… I prvi put razmišljam da uđem u ljevičarsku stranku, ako se uopće može i nazvati takvom. Obzirom da je bila u koaliciji desničarske partije prije par godina. Ovaj naš Balkan je jako čudan. Kad se želi oprati novac, izmusti šta od EU, dići koji kredit od MMF-a onda oni nama bace kosku na temu onog gdje narod najosjetljiviji , ali istovremeno i najgluplji. A to je NACIONALIZAM. 

Treba prvo u udžbenike od prvog razreda napisati definiciju NACIONALIZMA. Tačnije privrženost svojoj vlastitoj naciji i državi. Recimo kada se izvrši seoba naroda i okupiraju jedan prostor i tu usade svoje navike, vjerovanja, tradicije i način života. I ljudi žive bez ikakvih problema.

E tako svaka od država bivše Juge, ima svog pastira koji baca koske, kada se ovce (tj.mi) pobune i zarate između sebe opet. Pa majka mu stara, nikad to shvatiti neću, svi su jeli, družili se za istim stolom i onda je došao neko sa krivom ideologijom i zaratio sve te ljude međusobno i pošli smo se dijeliti na VAŠE, NAŠE, ONE itd… Nema ništa od toga, sve dok ne shvatimo da dišemo isto, jedemo isto, radimo isto. Samo su nam različita imena. Čak i jezik isti imamo. I historiju zajedničku. Sve dok ne shvatimo da nas vuku za noseve, sve dok nam prazne džepove. Da je propaganda već uzela maha, dok nas mahom uništavaju.

E moja Bosno i Hercegovino, samo kada bi te iščistili od ovih žabara koji su godinama na vlasti, sve bi bilo bolje. Shvatili bi da smo jednaki, vrištali bi od sreće jer živimo tu gdje jesmo, smijali se onako iskreno od srca, budalasto i bez razloga. Putovali bi relacija Sarajevo-Zagreb ( popili kafu na Cvjetnom Trgu, pa otišli u pub “Mali Medo” , zalili velikim Karlom), a onda bi se zaputili u Begeš – na Kalemegdan, bacili koju sliku, zasvirali gitaru, smijali se, pjevali, plesali, onako slobodno, lepršavo se spustili do Skadarlije na tamburaše i živjeli … Bez brige, pameti… jer imamo samo ovu šansu.

Ja imam krila i letiću i neću ih dati nikome. Na momenat se desi turbulencija, ali to je normalno, kao mala sam naučila da se ne približavam previše Suncu da ne bi izgorila moja očekivanja kao što je izgorio i sam Ikar. 🙂

 

 

Advertisements