Hvala svim losim situacijama koje su mi se dogodile. Hvala svim losim ljudima, njihovim postupcima, prijateljima koji su dokazali suprotno. Hvala drzavi koja mi nije dala posao. Hvala anarhicnom sistemu, tiraniji i diktaturi monarha. Hvala sindromu “balkanita-mentalita”. Hvala onima koji me nerviraju svaki dan. Hvala onima koji su prepoznali da mi treba potpora, savjet, lijepa rijec. Hvala onima koji mi se osmjehnu onako bez razloga. Hvala roditeljima sto su od mene napravili covjeka. Hvala Djiletu sto me trpi ovakvu kakva jesam. Hvala zivotu sto me na svakoj skretnici opali znakom STOP. Hvala deluxe prilici da kao magistar nauke idem da radim kao Au-pair. Hvala revizorima koji me svakodnevno podsjete kako je zivot nepravedno smijesan i jadan istovremeno. Hvala ljudima koji su me naucili onome sto ne zelim biti apsolutno nikada. Hvala mom jeziku koji me zavalio milion puta. Hvala meni koja volim utvrditi gradivo i svaki put samu sebe napraviti budalom. Hvala ovom jebenom anarhicnom sistemu koji me napravio i borbenom i depresivnom, samosazaljivom i dopadljivom. Hvala prijateljima koji se zovu interes. Hvala i ovim drugima koji su “zovni je-ubij vrijeme”. Hvala i ovim sto su pravi, direktni i jasni i uvijek upravu. Hvala ovima koji me vole i koje ja volim. Hvala onoj u prodavnici koja mi razbije 10 km, zbog 5 feninga. Hvala strankama, nacionalizmu, sovinizmu i fasizmu. Hvala homofobiji sto me podsjecaju svakodnevno u kakvoj demokratiji zivimo. Hvala gradu i ljudima kojima su bitnije tudje avlije od vlastitih. Hvala meni koja sebi dajem za pravo da ispravljam krive Drine. Hvala vozovima koji ne rade, busevima koji kasne i platama koje su zaboravljene. Hvala vremenu koje je zakasnilo i kasni. Hvala nasmijanim, sretnim ljudima-malo ih je, ali hvala za svaki osmijeh. Hvala na hrani, vodu i zraku. Hvala na svim izlascima, utakmicama,pjesmama, putovanjima i sjecanjima. Hvala na besparici, kokuzluku i sreci. Hvala Boze na svim desavanjima, a najvece hvala na ovom losem, jer da se nije desilo ne bi znala sta sutra ne zelim postati…

artwork_images

-Zbog cega ovo pisem? Sama ne znam dati odgovora, a kazu da su takva pitanja nemoguca. Naprosto sretna sam osoba. Zdrava sam, dvije ruke, noge, oci, nos, usta, usi…pametna (koliko-toliko), bezobrazna, tvrdoglava, sebicna alapaca. Ali kako vecina onih koji me poznaju kazu “dobra u dusi”.. Imam roditelje, brata, momka, dom, neke ljude koji me simpatisu, neki ne… one koji me tretiraju kao prijatelja i obrnuto. Posla nemam. Selim se u drugu drzavu kao Au-pair. Nadam se boljem u medjuvremenu… nekad bi sebi kosti slomila kako znam biti negativna i samosazaljiva, a zivot je borba, skola, iskustva i lekcija. Nije to stari moj stereotip- to je samo istina… Tek sam pocela zivjeti, a puno pametujem za svoje godine. To sam ja. Ono sto znam “obecanje-ludo radovanje”. Koliko je u ovom svijetu biti dobro iskren, bezobrazan, tvrdoglav i pomalo glup? Nije dobro! Dobar i glup ista je stvar. Ne dam se minjat’ za me vrijede stara pravila, il’ imas dusu il’ si nula od covika. Trenutno sam u igri izazova. Cilj je ne odustati. U sve sam usla ishitreno, brzopleto, glupo i instiktivno. Zapravo nesvjesno svjesno. Mozda ce moje iskustvo donijeti demant onoj staroj ” najgore odluke su one donesene u afektu”… Ne trazim puno, mrvice postovanja, cvrst stisak ruke i smijeh. Odlucila sam cvrsto boriti se protiv sebe same, a to su najvece i najgore borbe. Zelim se smijati glasno kao mala djeca, operisana od svijeta, gluposti i predrasuda. Toliko glasno da me svijet cuje. Zivot je lijep, ako se usudis ga zivjeti. Jos je ljepsi ako ga prihvatis potpuno onakvim kakvim si ga i dobio. Ne biramo, mi sve dobijemo. Gotovo, skuhano… nas je izbor da li ga pojesti ili mijenjati sastojke. Ja sam odlucila da pustam izvorne sastojke.

 

Hvala! Molim jos!

Advertisements